Oglas

Biljka koju nikako ne smijete posaditi u dvorištu: Može uništiti beton i temelje kuće

author
N1 BiH
19. mar. 2026. 09:22
1773321687_Snimka_zaslona_2026-0.format-avif.width-1200
Ilustracija

Japanski dvornik (lat. Reynoutria japonica) invazivna je višegodišnja biljka porijeklom iz istočne Azije. Naziva se još i slonovo uho ili magareća rabarbara, a mnogi ne znaju da je riječ o jednoj od najproblematičnijih biljaka na svijetu.

Oglas

U Evropu je donesena u 19. stoljeću kao ukrasna biljka, ali se vrlo brzo proširila i danas se smatra jednom od najproblematičnijih invazivnih vrsta na kontinentu.

Na području regije prvenstveno se uzgajala kao dekorativna vrsta u dvorištima, no zbog širenja i potiskivanja drugih biljaka često je iskapana i bacana na odlagališta otpada ili uz prometnice.

Ova biljka prepoznatljiva je po visokim, šupljim stabljikama koje podsjećaju na bambus, velikim srcolikim listovima i sitnim bijelim cvjetovima koji se pojavljuju krajem ljeta. Japanski dvornik može narasti i do tri metra visine, a posebno je opasan zbog iznimno snažnog i razgranatog podzemnog sistema korijenja — rizoma.

Zašto je ova biljka opasna?

Glavni problem japanskog dvornika je njegova agresivna sposobnost širenja. Biljka se razmnožava prvenstveno putem rizoma, a i najmanji komadić korijena može razviti novu biljku. Zbog toga se vrlo brzo širi uz rijeke, ceste, željezničke pruge i na zapuštenim zemljištima.

Osim što potiskuje domaće biljne vrste, japanski dvornik stvara guste i gotovo neprobojne kolonije. Time smanjuje bioraznolikost i mijenja prirodne ekosisteme, jer lokalne biljke nemaju dovoljno svjetla i prostora za rast.

Njegov snažan korijen može uzrokovati i materijalnu štetu. Rizomi su sposobni probijati pukotine u asfaltu, betonu i temeljima objekata, što može dovesti do oštećenja infrastrukture poput cesta, zidova i zgrada. Upravo zbog toga je u mnogim evropskim državama ova biljka zakonski regulisana, a njeno namjerno sađenje ili širenje može biti zabranjeno.

Teško uklanjanje

Uklanjanje japanskog dvornika dugotrajan je i zahtjevan proces. Jednostavno košenje ili čupanje obično nije dovoljno, jer i mali dijelovi rizoma koji ostanu u zemlji mogu ponovo izrasti. Najčešće se primjenjuje kombinacija mehaničkog uklanjanja i kontrolisane upotrebe herbicida, a proces može trajati i više godina.

Zbog svega navedenog, stručnjaci upozoravaju da je važno pravovremeno prepoznati ovu biljku i spriječiti njeno širenje.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama